01. lipnja 2009.

In memoriam: Jerko Marasović

 glavna
Dr.sc. Jerko Marasović dipl.ing.arh (1923-2009)

Komemoracija će se održati u srijedu 03.06.2009. u 12.00 sati u prostorijama Mediteranskog centra za graditeljsko naslijeđe, Bosanska 4, sjeverozapadna kula Dioklecijanove palače

Jerko Marasović je rođen 13.prosinca 1923. godine u Splitu u porodici graditelja. Diplomirao je 1952. na Arhitektonskom odsjeku Tehničkog fakulteta u Zagrebu i doktorirao 1978. na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu disertacijom “Prilog metodologiji obrade graditeljskog naslijeđa”. Tijekom 1953. radio je u Konzervatorskom zavodu Dalmacije u Splitu na istraživanju i snimanju Dioklecijanove palače. U Urbanističkom zavodu Dalmacije zaposlen je od 1954. do 1982, u kojem je osnovao i vodio Odjel za graditeljsko nasljeđe (1955-1979), te bio direktor međunarodnog projekta Urbanističkog zavoda Dalmacije i University of Minnesota “Istraživanje Dioklecijanove palače” (1968-1974). Od 1982. do umirovljenja 1991. zaposlen je na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu u svojstvu redovnog profesora na posljediplomskom studiju “Graditeljsko naslijeđe” (voditelj 1986-89, suvoditelj od 1994), a od 1983. predstojnik je Zavoda za graditeljsko naslijeđe istog fakulteta. Od 1991. do 1999. direktor je Mediteranskog centra za graditeljsko naslijeđe Sveučilišta u Splitu.

Bavi se istraživanjem, očuvanjem i obnovom graditeljskog naslijeđa Splita i pojedinih povijesnih građevina u Solinu, Zadru, Puli i Dubrovniku, na Mljetu i Lopudu. Pokretač je i autor više projekata obnove srednjovjekovnih sklopova u splitskoj povijesnoj jezgri. Osobit doprinos dao je na području istraživanja, definiranja izvornog stanja i prezentacije Dioklecijanove palače u Splitu (supstrukcije Palače, komunikacija Peristil - Vestibul - centralna podrumska dvorana, dva okrugla hrama, Triklinij, zapadne i istočne terme, prostorije i stubišta uz perimetralne zidove, ugaone kule, kanalizacijski sustav, konstrukcije, tehnologija građenja i materijali) te prostornog razvoja Splita. Autor je brojnih znanstvenih studija i članaka, a objavio je i nekoliko knjiga u koautorstvu. Značajni su i njegovi projekti suvremene arhitekture i pomorskih lučica. Njegovi najznačajniji izumi su naprava za snimanje tlocrta teletopograf (1976) i mehanička naprava za izradu konstruirane perspektive (1984).

Voditelj je znanstvenih projekta: Istraživanje Dioklecijanove palače i prostornog razvitka Splita (1987-90), Graditeljsko nasljeđe jadranskih gradova i naselja (1991-95), “Dioklecijanova palača - graditeljstvo” (1999-2002). Stručnjak je pri Programu prioritetnih akcija Mediteranskog akcionog plana od 1987-1992. Gostujući je profesor na Sveučilištu La sapienza u Rimu 1989. godine. Umirovljen je 1991. godine. Sudjelovao je brojnim stručnim i znanstvenim skupovima u zemlji i inozemstvu.

Dobio je nagradu Viktor Kovačić za monografiju “Dioklecijanova palača” (koautor Tomislav Marasović) 1972, Saveznu nagradu Instituta za urbanizam i stanovanje za Metodološki pristup u rehabilitaciji povijesnih urbanih centara 1972, Republičku nagrada Borbe za arhitekturu za osnovnu školu Klis (koautor Petar Galić) 1977, Orden zasluga za narod 1979, Nagradu grada Splita 1980, Državnu nagradu za životno djelo za istaknuti znanstveno-istraživački rad na području tehničkih znanosti, posebno arhitekture i urbanizma 1994, Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića 1997, Nagradu “Vladimir Nazor” za životno djelo na području urbanizma i arhitekture za rad na Dioklecijanovoj palači (zajedno s Tomislavom Marasovićem) 2000, Nagradu grada Splita za životno djelo 2006.

Komentari - 0

Upišite vaš komentar

bot