17. lipnja 2011.

Split - Plan upravljanja povijesnom jezgrom

glavna
Osvrt na elaborate autora Giora i Shahar Solar:

Split - Plan upravljanja povijesnom jezgrom

Grad Split - Plan upravljanja povijesnom jezgrom - Podrumi Dioklecijanove palače

“Zainteresirana javnost” i Građanska inicijativa izradili su “Kritiku plana upravljanja povijesnom jezgrom Splita” gdje je Plan argumentirano i iscrpno analiziran, od načina izrade do sadržaja, te su dati prijedlozi za korekciju.

Predsjedništvo Društva arhitekata Splita prihvaća ovu kritiku sa preporukom članovima da se pridruže daljnim akcijama „zaineresirane javnosti” u vezi aktivnog praćenja aktivnosti vezanim za ove planove.

Kritiku bi dopunili osvrtom na one dijelove Plana koji se posebno tiču načina i vrsta graditeljskih intervencija u povijesnoj jezgri, a koje držimo spornima. Stoga, želimo kratko podsjetiti na značenje povijesne jezgre Splita, posebno prostora u okviru Dioklecijanove palače koja je utjecala na recentnu arhitektonsku misao i praksu .

Naglašavajući o kako se važnom i utjecajnom prostoru radi, podsjećamo na Team 10, začetnike novootkrivenog optimizma, utjelovljenog u arhitekturi sposobnoj stvoriti socijalno odgovorno okružje. Imena poput Jaap Bakema, Georges Candilis, Giancarlo de Carlo, Aldo van Eyk, Alison i Peter Smitson, Shadrach Woods uče i djeluju na primjeru gradske jezgre Splita. Neki od njih borave u Splitu, a Bakema 1962. piše o transformaciji Dioklecijanove palače u grad. Koristi dokumentaciju tadašnjih splitskih institucija i stručnjaka naglašavajući oblikovnu ideju i značenje Palače, nevezano samo za očuvanje ili povijesni kontekst. Posebno naglašava kako dugotrajne strukture, poput splitskog kostura palače-gradskog kompleksa, mogu supostojati s kratkoročnim urbanim elementima te kako je ta minimalna matrica, preživjevši više stoljeća bila u stanju odgovoriti na promjene načina života. Takva struktura koja omogućava prilagodljivost, predstavljala je put kojim kojim je trebala krenuti moderna arhitektura, zapala u škripac formalizma. Tu ideju preuzima i primjenjuje Shadrach Woods na projektima za centar Frankfurta i Slobodnog sveučilišta u Berlinu koji projektira s timom (Candilis, Josic, Schiedhelm) 1963. godine. Taj je projekt ostavio traga na mnogo kasnijih projekata pa ga i globalno utjecajni suvremeni starhitekt, Rem Koolhaas „citira” u više svojih projekata. Palača kao trajna inspiracija arhitektima, donijela je 1984. godine i našim arhitektima Peneziću i Rogini prvo mjesto na arhitektonskom natječaju Shinkenchiku u Japanu, između više od 400 natjecatelja….. Samo ove dvije ilustracije govore o značenju Dioklecijanove palače koje daleko nadilazi i njenu veliku kulturno povijesnu vrijednost.

Upravo zato nužno je osvrnuti se na neke problematične elemente predloženog Plana upravljanja povijesnom jezgrom kako se, umjesto zaštite tog prostora, ne bi dogodila njegova devastacija i pretvaranje u beživotnu kulisu za fotografiranje.

Elaborat, koji se sastoji od dva dijela - upravljanja jezgrom i odvojeno podrumima, je obiman, čemu pridonosi i ponavljanje određenih zaključaka i preporuka što dijelom otežava praćenje sadržaja. Njime se predviđaju neki modeli arhitektonskih intervencija kojima se prejudiciraju rješenja, mimo propisane procedure koja uključuje izrade konzervatorskih elaborata te provođenje arhitektonskih natječaja. To bi moglo nepovratno i negativno utjecati na oblikovanje ovog prostora. Situacija je još ozbiljnija kad znamo da je Plan načinjen, kako sami autori navode, na osnovu posjeta!?! Citiramo:

I opis stanja i preporuke su zasnovane na podacima prikupljenim tijekom brojnih posjeta, a ne na znanstvenim, tehničkim analizama,

a ipak se autori upuštaju u detaljne analize izvornog stanja Dioklecijanove palače i donose neke, u najmanju ruku dvojbene zaključke, bez ikakvih argumenata. Tomu se nije za čuditi ako se pogledaju stranice Bibliografija i izvori gdje je očevidno da su prešućeni kontinuitet istraživanja, zaštite, planova, projekata, institucija, arhiviranja, dokumentiranja, edukacije, znanstvenih radova i skupova, eksperata od 1950-ih bez prekida do danas (osim jedne sociološke studije).

Najozbiljniji problem, koji bi mogao proizaći iz prihvaćanja ovog plana, jest da se Planom nametnu pojedina riješenja za koja nisu navedeni nikakvi argumenti kao:

Iznad neiskopanog područja u jugoistočnom uglu Palače potrebno je ponovno napraviti pod na razini srednjevjekovnog grada. Ovo treba učiniti neovisno o odluci o namjeni tog područja. «Pod» treba napraviti tako da se može koristiti kao baza za građevine, vrtove i druge aktivnosti.

Radi se prostoru koji zauzima skoro četvrtinu Dioklecijanove palače i koji predstavlja najneuralgičniju točku unutar jezgre pa je upravo neshvatljivo ovakvo paušalno određivanje načina na koji će se takav prostor definirati i dovršiti.

Osim toga, autori izražavaju i nedosljednost u stavovima pa za iste probleme navode dva suprotna riješenja - vezano uz građevine pod preporukama navode:

Interpolacije i nove građevine ne bi trebale oponašati stare stilove, već pokazati senzibilitet prema njima…, a nekoliko stranica dalje sami sebe pobijaju navodeći Nove građevine bi trebalo planirati i graditi tako da nalikuju povijesnim tipovima i da su u vezi s gradskom tkivom.

Smatramo da prostor povijesne jezgre Splita zaslužuje daleko ozbiljniji pristup u definiranju načina interveniranja te da takvo prejudiciranje rješenja nedopustivo nadmašuje okvire unutar kojih neki plan upravljanja povijesnom cjelinom djeluje. Još je čudnije da i sami autori navode da su zapravo potrebni dodatni planovi i konzervatorske studije:

Na razini plana upravljanja, potrebno se osvrnuti na većinu pitanja, ali ne može ih se sve riješiti. Plan upravljanja ne zamjenjuje detaljnu konzervatorsku studiju i posebne planove koje je potrebno napraviti za većinu pitanja koja postavlja plan upravljanja ,

pa u konačnici nije jasno koja je svrha ovog elaborata.

Autori u Planu analiziraju stanje te dolaze do zaključaka koji su zapravo identični općepoznatim zaključcima, a u stvarnosti ne donose ništa bitno nova, osim prijedloga o osnivanju Jedinice upravljanja “Podrumima” i preporuke za :

stvaranje posebne jedinice upravljanja za povijesnu jezgru.

Ističemo da odvojene jedinice upravljanja povijesnom jezgrom i podrumima mogu dovesti do problema jer se dio povijesne jezgre, koji se nalazi nad Podrumima, ne može promatrati i tretirati odvojeno od samih Podruma kada se radi o nužnim sanacijama vlage, infrastrukture, statičke stabilnosti, funkcionalne reorganizacije i slično. Mogućnost da se Podrumi odmah komercijaliziraju (veliki prazni prostor + vlasnišvo 1/1) ne daje za ispravnim odvajanje od integralnog gospodarenja cijelom jezgrom .

Nekritičko prihvaćanje ovakvog Plana nametnulo bi ga kao obvezujući dokument, nedefinirane procedure, kako je i navedeno u samom Planu:

Započeti proces službenog odobravanja i primjene za one dijelove planova kojima je potrebno odobrenje. Pokušati dobiti pravni status plana ili njegovih dijelova - ali ne odgađati aktivnosti do odobrenja tog statusa.

i

Plan upravljanja lokalitetom kulturne baštine nije tradicionalni plan, u smislu uvriježenog razumijevanja urbanističkog ili arhitektonskog planiranja. Njegov opseg je širi od opsega Generalnog urbanističkog plana, u većini slučajeva ne zahtijeva isti mehanizam prihvaćanja poput ostalih zakonskih planova i smatra se «otvorenim dokumentom», koji se lako može osuvremeniti i prilagoditi.

Kako je Palača jedan od zaštičenih spomenika u RH predlažemo da Odjel za UNESCO pri Ministarstvu kulture kroz koji djeluje Hrvatsko povjerenstvo za UNESCO, donese jedinstveni model izrade plana upravljanja prilagođen Hrvatskoj legislativi koji će biti baza za izradu pojedinačnih planova.

Uglavnom, može se zaključiti da ovaj plan nije odgovario očekivanjima te da zapravo nije jasno koji je njegov doprinos općepoznatim i općeprihvaćenim smjernicama u upravljanju povijesnom jezgrom grada, osobito u svijetlu činjenice da u gradu već postoji više službi koje se skrbe o njegovoj baštini ( u kontinuitetu i prije upisa u UNESCO 1979.) te da je zaista potrebna njihova koordinacija, a možda i reorganizacija , te kao možda najvažnije - odlučnost u provođenju svih postojećih stavova, odluka i planova.

Predsjedništvo Društva arhitekata Splita

Komentari - 1

Goran Nikšić

Poštovani kolege,
U prostorijama DASa prije gotovo godinu dana (15.07.2010.) održan je na samom početku javne rasprave okrugli stol na temu Plana upravljanja. Pozvani su bili svi članovi DASa i ostali zainteresirani. Odziv je bio vrlo skroman - u raspravi je uzelo učešća 8 sudionika. Cjelokupna diskusija (kao i sve ostale diskusije u sklopu javne rasprave) je snimljena, napravljen je transkript te izvršena analiza, što je sve zajedno doneseno u dokumentu “Analiza rasprava o Planu upravljanja povijesnom jezgrom i podumima Dioklecijanove palače” koji je izradio Odsjek za sociologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Splitu, pod vodstvom prof.dr.sc. Anči Leburić. Plan je prije i za vrijeme javne rasprave bio u cijelosti dostupan na web stranicama Grada.
U međuvremenu je došlo do promjene u vodstvu DASa, pa je vjerojatno nastao diskontinuitet u informiranju. U svakom slučaju, pozdravljam to što je Plan upravljanja ponovo postao dokument o kojemu se raspravlja, a u posljednje vrijeme izgleda da postaje i politička tema. Volio bih s novim rukovodstvom DASa porazgovarati na tu temu, odnosno „iz prve ruke“ razjasniti neke nedoumice, odnosno pojasniti neke potencijalno nejasne aspekte Plana. Primjerice, za dio o interpolacijama i novim građevinama koji je citiran u vašem Osvrtu navodi se da je kontradiktoran, ali iz pažljivijeg čitanja izvornog teksta može se zaključiti da je stav izrađivača Plana (a ujedno i općenito u svijetu najčešće prihvaćen konzervatorski stav) da interpolacje, odnosno nove gradnje u zatečenom kontekstu ne trebaju oponašati stare stilove, a istovremeno trebaju poštovati tipologiju i mjerilo ambijenta. To nikako nije u kontradikciji, već je afirmativni stav prema suvremenoj arhitekturi koja u novom izričaju može i treba uvažavati naslijeđeno okruženje.
Planom se ne predviđa osnivanje odvojenih jedinica upravljanja podrumima DP i povijesnom jezgrom, već se predlaže da jedinica uparavljanja podrumima (koju je jednostavnije organizirati) može vremenom prerasti u jedinicu upravljanja povijesnom jezgrom, odnosno biti njezin ogranak (str. 113 i 124 Plana upravljanja podrumima).
Takvih nesporazuma, čini se, ima dosta, pa doista smatram da bi bilo korisno ponovno, stručno i argumentirano, ovoga puta vjerojatno i s više stvarne zainteresiranosti, raspraviti o najznačajnijim pitanjima i nedoumicama koje se stvaraju oko intencija i konkretih prijedloga u Planu upravljanja. U tom smislu očekujem vaš poziv na stručni razgovor u užem ili širem krugu.
S poštovanjem,
Goran Nikšić, d.i.a.
voditelj Odsjeka za staru gradsku jezgru

Upišite vaš komentar

bot