06. kolovoza 2011.

Reakcija na temu “Spomenici na Rivi”

REAKCIJA NA TEMU:
SPOMENICI NA RIVI

Formiranje novih ili obogaćivanje postojećih urbanih prostora grada, bilo da se radi o postavi ili promjeni  urbanog mobilijara ili o stvaranju nekog novog javnog  prostora ili sadržaja, nešto je što bi iz pozicije građana ili sa stručnog aspekta trebalo pozdraviti. Ali, da li to vrijedi i u slučaju namjere postave spomenika na Rivi? Je li Riva prostor na kojem se mogu i trebaju dogoditi intervencije takvog karaktera kao što su spomenici?

Rivu ne možemo promatrati kao limitirani prostor s jasno definiranim granicama. Ona je središnji dio, ali ipak još uvijek samo dio jedinstvenog prostora gradske luke, odnosno prirodnog amfiteatralnog morskog bazena. Cijeli ovaj prostor mora se promatrati kao jedinstvenu cjelinu, koja, istina, ima jedan geometrijski centar, ali njegove unutarnje orijentacije, kontakt grada i mora,  broj i položaj rubnih točaka koje ga zatvaraju, odnosi prostornih silnica, smjerova i pravaca kretanja, odnosi punog i praznog, čine da je zapravo svaka točka ovog prostora njegov centar i težište, njegovo ishodište i kraj, bez obzira  bila ona na njegovu rubu ili u sredini.  Ona je, dakle, prostor bez izražene prostorne hijerarhije, prostor stalnog kretanja i kontakta, u kojem niti jedno mjesto nije podređeno niti superiorno drugom, prostor koji ne trpi prostorne autoritete niti fiksne točke izvan perimetra zgrada.

Jednako tako, Riva nije trg, ona izgrađenim strukturama ima definiran samo jedan rub pa zato ne može imati fiksno definirane žarišne točke. Riva je polifunkcionalni prostor čija težišta mijenjaju i broj i položaj i veličinu. Ovakva organična i dinamična struktura u konstantnoj promjeni ne može ni u fizičkom ni u metafizičkom smislu podnijeti permanantno fiksne točke. Fiksirati bilo koju točku ovog organizma značilo bi imobilizirati ga, spriječiti njegovu transformabilnost i posljedično dokinuti njegovu vitalnost.

Osim toga, Riva je prostor neposrednog i potpunog vizualnog i fizičkog kontakta čovjeka i njegovog okruženja. Ona je prostor izrazitog psihološkog kontrasta, prostor kontakta ritma i reda, poznatog i konačnog, sigurnog i intimnog s jedne strane, odnosno, aritmičnog i kaotičnog, nepoznatog i beskonačnog, nepredvidivog i opasnog s druge strane. Riva je istovremeno prostor neposrednosti i jednakosti, prostor socijalnog kontakta na kojem, jednako kao i u prostornim odnosima, nema inferiornih i superiornih.

Imajući sve navedeno u vidu, jasno je da predloženim grupiranjem spomenika (u samo 500 metara događaju  se 3 nove intervencije) nastaje ozbiljan prostorni problem. Nekritičko umetanje novih nekompatibilnih statičnih točaka inicirat će veliko i nepotrebno opterećenje prostora uz izvjesnu opasnost od dezintegriranja i fiksiranja cijele Rive uz istovremeni potpuni gubitak intenziteta i značaja svakog pojedinačnog spomenika.

Ovim potezom se s druge strane i u sociološkom i povjesnom smislu narušava kontinuitet Rive i uništava splitski „genius loci“. Riva je u memoriji samih stanovnika Splita (a i šire) simbol i mjesto mediteranske lepršavosti, generator socijalnih interakcija s tradicijom neposrednosti, promjenjivosti i fleksibilnosti, s tradicijom nepriznavanja autoriteta. Njena najveća vrijednost upravo jest njena ambivalentnost; paralelno je lakmus papir i inicijator promjena, indikator stanja svijesti, ali i mjesto neopterećenih socijalnih interakcija.

Stoga smo mišljenja da je pozicioniranje spomenika na Rivi, bez obzira na neupitnost vrijednosti koje oni simboliziraju, pogrešno, s obzirom da je riva otvoreno socijalno igralište našeg grada i da svaka forsirana intervencija, a posebno ona permanentna, negira njenu bit. Rivu, s obzirom na njen karakter, treba osloboditi suvišnih i permanentnih sadržaja, a spomenike treba iskoristiti za iniciranje razvoja novih javnih površina, odnosno za oplemenjivanje ili redefiniranje mnogobrojnih postojećih, vrijednih, ali zaboravljenih i zapuštenih prostora našega grada.

Za donošenje odluke o postavi spomenika ili drugog prostornog repera potrebno je prethodno analitički proučiti sve potencijalne gradske prostore, te, uvažavajući pri tom povijesne, društvene i prostorne karakteristike, datosti i zahtjeve - kako prostora tako i spomenika, izraditi plan realizacije i to efektivno iskoristiti za unapređenje urbanih potencijala drugih gradskih prostora.

Društvo arhitekata Splita i ovaj put stoji na raspolaganju i otvoreno je za svaku suradnju kojoj je cilj poboljšanje i unaprijeđenje našeg  grada u korist i na ponos svih njegovih građana.

Predsjedništvo Društva arhitekata Splita

Komentari - 0

Upišite vaš komentar

bot