X

Edo Šegvić: naš dil Mediterana

Tema knjige je grad i građenje grada, arhitektura i urbanizam Splita i Dalmacije, našega dila Mediterana. Međutim, kako arhitektura nije samo lijepa fasada i mrtva građevinska struktura sa stilskim pomodnin oplošjem, knjiga govori i o životu unutar te opne, zato su u nju ugrađene i urbane i prirodne posebnosti našeg podneblja.

28.11.2007

nakladnici: DRUŠTVO ARHITEKATA SPLITA
biblioteka DAS-a 6
urednik Dražen Pejković dipl.inž.arh.
i
NAKLADA BOŠKOVIĆ
biblioteka Baština 14

ISBN978-953-263-022-0, 435 str, ilustr.

Recenzenti: mr.sc. Joško Belamarić
dr.sc. Zdeslav Perković dipl.inž.arh.
dr.sc. Darovan Tušek dipl.inž.arh.
lektorica: Katja Tresić-Pavičić
oblikovanje naslovnice: Duje Šegvić dipl.inž.arh.

Arhitekt Edo Šegvić nakon 30 godina aktivnog bavljena arhitekturom i gradom, napisao je knjigu - naš dil Mediterana. Tema knjige je grad i građenje grada, arhitektura i urbanizam Splita i Dalmacije, našega dila Mediterana. Međutim, kako arhitektura nije samo lijepa fasada i mrtva građevinska struktura sa stilskim pomodnin oplošjem, knjiga govori i o životu unutar te opne, zato su u nju ugrađene i urbane i prirodne posebnosti našeg podneblja.
Na 436 stranica dokumentirani su splitski trgovi i kalete, zvonici-kampaneli i fontane, kolone i brodovi, sike i vjetrovi, volti i kosiri, mentaliltet i ljudi. Opremljena je sa preko 300 originalnih fotografija, šema i crteža.
Motiv za ove zapise i dokumentiranje načina kako se nekad gradilo u Dalmaciji, nije u nostalgiji i folkloru. Namjera je kroz to sagledavanje spoznati kako danas graditi u nekom kraju koji ima svoje posebnosti i svoje zakonitosti. Kako pomiriti lokalno sa globalnim, tradicijsko sa internacionaliziranim novim tehnologijama. Graditeljsko nasljeđe je dio kulturne baštine, a kultura građenja dio opće kulture. Zato autor pokušava prepoznati uzroke “našega načina” nastanka i građenja grada, dokumentirati stanje, postaviti svojevrsni retrovizor kako bi se moglo sigurnije voziti - naprijed.
Knjiga je pisana na splitskom dijalektu budući je i sam govor dio kulturne baštine jednog mjesta. Uostalom mnogi pojmovi su neprevedivi (škura, balatura…) a neki u prevodu dobivaju drugačija značenja (kužina nije isto što i kuhinja, kaleta što i ulica…).