(24.1.1929. – 5.07.2022.)
Arhitekt Čedomil Rendić (Supetar, o. Brač, 24.1.1929). Diplomirao je na Arhitektonskom odjelu Tehničkog fakulteta u Zagrebu (1954; M. Kauzlarić). Nakon diplome kao stipendist Centralne uprave vojnog građevinarstva raspoređen je na rad u VGP „Petar Mečava“ u Travniku (BiH) gdje radi kao projektant i rukovoditelj gradilišta, a od 1958. radi u projektnom birou VGP „Vranica“ u Sarajevu.
U Split se vraća 1961. i zapošljava se kao rukovoditelj projektnog biroa u VGP „I. L. Lavčević“ te 1979. prelazi u „Zavod za izgradnju Splita“. Od 1984. do odlaska u mirovinu 1991. zaposlen je na Fakultetu građevinskih znanosti u Splitu kao stručni savjetnik u Zavodu za organizaciju, ekonomiku građenja i zgradarstvo.
Projektirao je i izveo veliki broj stambenih zgrada s ukupno više od 1500 stanova. U Splitu izveo je niz zgrada u stambenim naseljima Bol – Plokite (u Vukovarskoj ulici i na Mažuranićevu šetalištu, 1964-1966), Sućidar (u Požeškoj, Slavonskoj, Vinkovačkoj i Iločkoj ulici, 1965-1969), Kman (u Šibenskoj ulici, 1970-1972) i uz Vukovarsku ulicu (1970-72), zatim veliku uglovnicu u Teslinoj i Matoševoj ulici na Spinutu (1966-68), zgrade u Poljičkoj ulici (1970-72), u Šimićevoj ulici (1970), u Ulici Matice hrvatske (1971) te četiri markantna stambena nebodera na Kmanu (u Varaždinskoj i Šibenskoj ulici, 1973-74). – Izvan Splita R. projektira i izvodi stambene zgrade u Travniku (1957), Supetru na Braču (1962), Makarskoj (1968), Puli (1972-1973) i u Zadru (1974).
Na području stambene arhitekture Rendić veliku pozornost posvećuje racionalnosti rješenja i tehnološkim unapređenjima, funkcionalnoj raščlambi tlocrta stanova; neboderima na Kmanu doseže visok stupanj plastičnosti strukture vertikala na markantnoj gradskoj lokaciji. – Rendić je projektirao i izveo i niz objekata hotelske, i javne namjene. U Splitu je realizirao tzv. „turističku palaču“ na Rivi (1968), hotel za samce GP „Lavčević“ u Velebitskoj ulici na Bolu (1968) te Dom umirovljenika i objekt s garsonijerama za samce „Brodogradilišta Split“ u Vukovarskoj ulici (1967-68). U Vinkovačkoj ulici na Plokitama izveo je Telekomunikacijski centar PTT (1973-76); ovaj se objekt složenog tehnološkog programa i skladne arhitektonske kompozicije ubraja među Rendićeve najznačajnije realizacije. – Izvan Splita izveo je školsko kino u Sarajevu (1960), poštanske objekte u Baškoj vodi i Visu (1965), četiri paviljona hotela „Plat“ kod Mlina (1965), četiri hotelska paviljona HP „Jadran“ (1967), hotel „Palma“ (1968) i hotel „Tamaris“ (1968) u Supetru na Braču, hotelski paviljon „Slanica“ (danas u sklopu hotela „Colentum“) u Murteru (1968), hotel „Palace II.“ u Kaštel Starom (1969., kasnije uklonjen), sklop apartmana i zatvoreni bazen u Baškom polju (1972), vojni hotel „Iž“ u Zadru (1974) te zatvoreni bazen uz rezidencijalni objekt Predsjedništva SFRJ u Kuparima (1977). – Sudjeluje na arhitektonskim natječajima; pobijedio je na natječaju za regulaciju stambenog naselja Sv. Mande – Škrape (s I. Kurtovićem i L Kovačevićem, jedna od dvije I. nagrade, 1962), a uspješan je njegov nastup i na natječaju za deset vrsti stambenih zgrada (1965). Više je puta nagrađivan za svoj stručni rad.
Darovan Tušek