Predmetni natječaj za idejno rješenje pješačkog mosta na Foši (u Trogiru) je raspisan sukladno Zakonu o javnoj nabavi te Pravilniku o natječajima s područja arhitekture i urbanizma od Hrvatske komore arhitekata, koji je usklađen s predmetnim Zakonom. Taj smjer je odabran zbog naravi i konteksta gdje se natječaj provodi – unutar vrlo senzibilnog krajobraza pod visokom konzervatorskom zaštitom, gdje je intervencija primarno funkcionalne i oblikovne prirode, a sekundarno tehničke. Vrlo važno je naglasiti da je u ovoj situaciji i kontekstu predmetni pješački most ispravno gledati isključivo kao artefakt u zadanom senzibilnom krajobrazu, ne kao puku utilitarnu infrastrukturnu građevinu – što je i razlog zašto provodimo arhitektonski natječaj.

Definicija pojma „krajobraz“ je dana Zakonom o zaštiti okoliša; „Krajobraz je određeno područje viđeno ljudskim okom, čija je narav rezultat međusobnog djelovanja prirodnih i ljudskih čimbenika, a predstavlja bitnu sastavnicu čovjekovog okruženja, izraz raznolikosti zajedničke kulturne i prirodne baštine te temelj identiteta područja.“

Uzevši zadano u obzir, predmetni natječaj definitivno ulazi u kategoriju „krajobraza“ u samoj svojoj srži te ga je u zadanom kontekstu krivo i nemoguće svesti na samo građevinsku konstrukciju pješačkog mosta – dapače to bi bilo krajnje krivo čitanje situacije, konteksta, realnosti i željenog krajnjeg produkta.

Nadalje, sukladno Zakonu o poslovima i djelatnostima prostornog uređenja i gradnje zadaća je arhitektonske struke diferencirana od građevinske struke te je zadaća građevinske struke zaista  „izrada građevinskih projekata za sve građevine“ i ta zakonska obveza će svakako biti ispoštovana jer natječaj se provodi za odabir idejnog rješenja, dok će konačni produkt, u vidu Glavnog i Izvedbenog projekta, po samoj zakonskoj osnovi imati svoju mapu s projektom ovlaštenog inženjera građevine.

Što se tiče razloga za raspisivanje baš arhitektonskog natječaja i argumenta kako i zašto arhitekti ovo mogu projektirati, on se nalazi u prije navedenoj elaboraciji i vrlo jasnim stavkama Zakona; arhitektonska struka je, među ostalim, ovlaštena za izradu arhitektonskih projekata za krajobrazno uređenje građevina i krajobraznu arhitekturu, čime zapravo dolazimo do ispravnog čitanja konteksta i situacije, jer predmetni pješački most unutar predmetne urbane strukture, pod vrlo striktnim oblikovnim i stilskim smjernicama zadanim od konzervatorskog zavoda, svakako spada u pojam „krajobraza“- dapače, mjerilo njegove uspješnosti će primarno biti u kontekstu uklapanja u krajobraz, formiranja adekvatne vizure i odnosa prema svom povijesnom urbanističkom okruženju.

Dizanje tenzija u ovoj domeni vidimo isključivo kao napore pojedinaca da unesu konflikt među kolegama različitih struka koje uspješno surađuju godinama i to će raditi i dalje. Niti je poanta, niti će arhitekti smjeti projektirati mostove ubuduće, nego se samo za neke specifične situacije kontekst mora drugačije shvaćati, a po nekolegijalnoj i prilično nerazboritoj reakciji vodstva Hrvatska komore inženjera građevinarstva sad postaje jasno zašto je Raspisivač ovako specifičnu situaciju odlučio tretirati kao projektiranje slojevitog i osjetljivog krajobraza, a ne proste infrastrukturne građevine.

 

U ime Društva arhitekata Splita

Daša Gazde, dia

Predsjednica