Vjekoslav Ivanišević rođen je 27.03.1947. u Splitu, u staroj splitskoj obitelji od oca Ante i majke Danice Dvornik. Završio je Klasičnu gimnaziju Natko Nodilo u Splitu. Diplomirao je na Arhitektonsko-urbanističkom fakultetu u Sarajevu 1975. godine.
Radio je u projektnim biroima P.P. projekt u Sarajevu, I.L. Lavčević u Splitu, Zavodu za arhitekturu Arhitektonskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, a zatim u Urbanističkom zavodu Dalmacije u Splitu gdje dvije godine obnaša dužnost direktora Zavoda.
Godine 1992. osniva Arhitektonsku radionicu centar d.o.o. kojoj je direktor od 1993. do 2013.
Oženjen je Tanjom Bojanić (dipl.ing.arh.) s kojom ima dvije kćerke, Ranku i Petru.
Još kao student ističe se dorađenom grafičkom prezentacijom i rijetkom ozbiljnošću u projektiranju.
Ovakvim pristupom dobiva kao student „Nagradu gospodarstvenika grada Sarajeva za studentske projekte” i time otvara put za suradnju s uvaženim arhitektima koji su utjecali na njegov daljnji rad - Juraj Neidhardt, Zlatko Ugljen, Boris Magaš i Dinko Kovačić.
1979. polaže stručni ispit za ovlaštenog arhitekta, a 1999. upisan u Hrvatsku komoru arhitekata pod rednim brojem A 1101. 2011. godine dobiva dopuštenje za obavljanje poslova zaštite i očuvanja kulturnih dobara.
Kao osnivač ARC-a projektira značajne objekte, sudjelujući u natječajima na kojima odnosi 8 prvih nagrada, 2 druge, jednu treću i petu, te dva otkupa.
Elaborat prenamjene objakata bivše JNA kojeg je V. Ivanišević radio u ožujku 1992. godine, rezultirao je brojnim inicijativama od kojih je većina i ostvarena. Na temelju Elaborata, putem odluke vlade Republike Hrvatske pomogao je unijeti u vlasništvo Grada zgradu Banovine, Hotel Ambasador, Tvrđavu Gripe, Centar veze u Vukovarskoj, Depadans na Bačvicama, Kampus Visoka, kompleks bazena u Poljudu, Vojni sud, Centar za novačenje i niz dječjih vrtića.
Godine 2006. pokreće inicijativu i idejni projekt za ljetnu pozornicu na Bedemu Cornaro te inicijativu i programske elemente za prenamjenu kompleksa trafostanice u Dujmovači u Muzej znanosti kojega daje na uvid načelnici za kulturu Grada Splita, a 2015. postaje jedan od strateških projekata za Grad Split - Europski grad kulture.
Javlja se člancima u listovima Čovjek i prostor, Forum Slobodne Dalmacije, Oris.
Kao predavač sudjeluje u Ljetnoj školi arhitekture u Bolu na otoku Braču.
Od izvedenih 55 projekata, najznačajniji su slijedeći:
ZNAČAJNIJI IZVEDENI PROJEKTI:
- Hotel Jadran, Split (1981)
- Kuća Božić Garbin, Stanići (1981)
- Stambena zgrada Jela, Split (1982)
- Teniski stadion, Bol, Brač (1983)
- Automatska telefonska centrala i upravna zgrada ”ATC - Smrdečac” u Splitu (1993)
- Uređenje Marmontove ulice, Split (1996)
- Stambeno-poslovna zgrada Ivanišević, Split (2000)
- Uređenje Rive, Trogir (2000)
- Vila Petra, Bol, Brač (2002)
- Vila Gorana Ivaniševića, Split (2002)
- Zdravstvena škola, Split (2006)
- Medicinski fakultet, Split (2005)
- Hotel Luxe (ex Domić), Split (2006)
- Centar za onkologiju KC Mostar (2008)
- Sportska dvorana Ribnjak, Omiš (2005)
- Klinika za ginekologiju i porodništvo KBC Split (2005)
- Gradska športska dvorana u Kaštel Sućurcu (2004)
INTERIJERI:
- Prodavaonica Narodnih novina u Splitu /1984.
- Hotel Jadran - Koteks u Splitu /1987.
- Prodavaonica kristala Orion u Splitu za Srđanu Ivanišević /1996.
- Gradska vijećnica u Kninu /1997.
- Automatska telefonska centrala i uprava - ATC u Splitu /1996.
- Hotel Park u Splitu /2000.
- Medicinski fakultet u Splitu - nadogradnja /1996.
- Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje na zapadnoj obali u Splitu /2005.
NAGRAĐENI NATJEČAJI:
- Stambeno - poslovna zgrada Domić u Splitu - prva nagrada /1985. godine
- Gradsko groblje u Rijeci s arh. D. Kovačićem - prva nagrada /1985. godine
- Hotel Park II u Splitu s arh. V. Peračićem - prva nagrada /1986. godine
- Automatska telefonska centrala ”ATC - Smrdečac u Splitu - prva nagrada /1988. godine
- Crkva gospe Fatimske u Splitu - druga nagrada /1991. godine
- Ulica kralja Tomislava u Splitu s arh. F. Deljakom - prva nagrada /1993. godine
- Urb.-arh. natječaj Zona Priko u Omišu s arh. F. Deljakom - prva nagrada /1994.
- Studentski dom - Sveučilišni kampus u Splitu - s arh. M. Tudorom - otkup /2002. godine
- Zdravstvena škola u Splitu - s arh. M. Tudorom i D. Žižićem - prva nagrada /2003. godine
- Klinika za ženske bolesti i porode u Splitu - prva nagrada /2005. godine
- Riva u Splitu - s arh. N. Mrčićem i arh. Z. Danilovom - treća nagrada /2005. godine
- Hotel na Bačvicama u Splitu - otkup /2007. godine
- Ulica Fošal u Omišu s arh. P. Ivanišević i M. Ivančić- druga nagrada /2009. godine
- Idejno urbanističko-arhitektonsko rješenje Objedinjenog hitnog bolničkog prijama
Kliničkog bolničkog centra Split s Hitnim dječjim prijamom i Zavodom za hitnu medicinu s arh. P. Ivanišević Brzulja, D. Ivanišević, S. Ivanišević, M.Jelić - peta nagrada /2016. godine
Društveno-politička djelatnost
Aktivni član Društva arhitekata Split od 1977.
Od 1993. član Lions Club Split ”The International Association of Lions Clubs” (predsjednik 2000-01). Sudjelovao i pokretao mnoge akcije za uljepšavanje i dobrobit grada kao restauraciju skulpture Majka i dijete Ivana Meštrovića, u izradi brončane makete užeg dijela grada Splita i dr.
Već 1990. godine postaje član Hrvatske demokratske zajednice da bi 1992. sudjelovao u Domovinskom ratu kao hrvatski dobrovoljac. 1993. postaje članom Gradskog vijeća Splita u mandatu do 1997. U tom razdoblju obnaša razne dužnosti kao predsjednik Kluba vijećnika HDZ-a, predsjednik Komisije za izradu prvog Statuta grada Splita u slobodnoj Hrvatskoj. Član je Gradskog odbora HDZ-a i predsjednik temeljne organizacije Bačvice. Koordinirao je i sudjelovao u izradi prvog programa HDZ-a za Grad Split (naslovnicu dizajnirao umjetnik Miroslav Šutej).
Na izborima 2013. kandidat je HDZ-a za gradonačelnika grada Splita te prelazi u drugi krug gdje gubi za 500 glasova. Ulazi u Gradsko vijeće od 2013. do 2017. po drugi put kao vijećnik.
Vjeko je i glavni junak školske lektire Snijeg u Splitu, autora Matka Marušića, zbog čega ga često nazivaju „hrvatski Huckleberry Finn”.