Bez obzira što prostorno-planski prema dostupnim informacijama, u smislu formalnosti, situacija izgleda pravno pokrivena, realno je šteta što se za ovaj zahvat, gdje je natječaj proveden još 1996. godine (i po kojem su na pomalo čudan način definirane propozicije GUP-a), ne može provesti novi u skladu sa suvremenim datostima i zahtjevima. Tadašnji natječaj je napravljen nakon lokacijske dozvole (ona je bila podloga za natječaj) te se GUP 2007. oblikovao po pobjedničkom rješenju. Upravo suprotno od onoga kako bi trebalo biti. Teško je zanemariti i činjenicu da 2023. godine izvodimo natječaj iz 1996.

Siguran budući (a i sadašnji) problem jest - promet, ali to nije krivica aktera koji žele investirati nego Grada koji ima intenzivne točke definirane i prostorno planskom dokumentacijom, a sve ove godine (i desetljeća) ne radi na vlastitoj prometnoj infrastrukturi. Jedan dobar primjer, koji ima veze i s ovom lokacijom, je „vječno“ probijanje Manđerove ulice. Takvih situacija je u Splitu, nažalost, i previše.

Što se tiče samih reakcija javnosti i komunikacije od strane Grada, urgiramo na veću transparentnost i otvoreniju komunikaciju. Bez obzira što smo stava da se u normalnim okolnostima privatni investitor dužan primarno držati prostorno-planske dokumentacije i zakonske regulative, a ne se opravdavati svakome tko misli da je referentan za procjenjivati što se u prostoru može i ne može, ovdje se ipak radi o osjetljivoj situaciji. Specifično je to što se radi o vrlo eksponiranoj lokaciji gdje Grad ima vlasništvo i daje pravo građenja (koje traje neprirodno dugo s previše varijanti/promjena u projektu), te postoji obveza realizacije velikog broja parking mjesta u javnom korištenju, što temu ipak čini javnom.

Slijedno tome, otvoreni pristup, direktnu komunikaciju te javnu prezentaciju projekta i aspekata načina i uvjeta korištenja javnog kapaciteta parking mjesta gledamo kao nužne korake od investitora i Gradske uprave – dapače, da se to inicijalno odradilo, vjerojatno ne bi bilo ni „teme“.

Predsjedništvo DAS-a