X

In memoriam Draško Bižaca

(07.12.1929. – 26.04.2021.)

28.04.2021

Arhitekt Draško Bižaca (Postira, o. Brač, 07.12.1929.), diplomirao je na Tehničkom fakultetu u Zagrebu (1955.). radio je najprije u Zagrebu, potom kratko vrijeme u Puli, a od 1959. do 1988. u Rijeci kao urbanist – planer na različitim dužnostima u urbanističkim ustanovama. Sudjeluje u izradi niza urbanističkih planova, između ostalog i Generalnog urbanističkog plana Rijeke (1974). Projektirao je hotele „Bellevue“ u Pagu (1967), „Zvonimir“ (1968) i „Corinthia“ (1968) u Baškoj na Krku te hotel u Kladnju u Bosni i Hercegovini (1970). God. 1988. seli se u Split i zapošljava u „Urbanističkom zavodu Dalmacije“, a nakon ukidanja te institucije od 1991. radi najprije u Zavodu za gospodarenje gradom, zatim kao pročelnik Odjela za urbanizam i ekologiju, a od 1994. do umirovljenja 1997. ka v.d. direktora Zavoda za urbanizam i zaštitu okoliša Grada Splita. Od 1997. do 2000. honorarno radi u Zavodu za urbanizam, koji je preimenovan u Službu za prostorno planiranje i zaštitu okoliša.

Na tragu plodne djelatnosti ranijeg „Urbanističkog zavoda Dalmacije“ Bižaca nastoji unaprijediti gradsku urbanističko-planersku praksu, ali zbog više razloga ta su nastojanja rezultirala relativno skromnim učincima. Rukovodi izradom niza studija, programa i koncepcija u procesu pripreme novog splitskog Generalnog urbanističkog plana i Prostornog plana uređenja, a pored toga sa suradnicima radi koncepciju prostornog razvoja Stobreča i Orišca (1997), prostornu koncepciju trgovačke-poslovne zone u Stobreču (1995) i sveučilišnog kampusa na Visokoj (1996) te programske studije urbanističkog rješenja istočnog dijela gradske luke (1996-1998). Tijekom 70-ih i 80-ih godina je bio predsjednik Urbanističkog društva Rijeka i Urbanističkog saveza Hrvatske. Više je puta nagrađivan za svoj stručni i društveni rad. God. 2015. je objavio knjigu autobiografskih zapisa (Svjedok vremena/Autobiografski zapisi jednog urbanista).

 

(Životopis preuzet iz knjige „Leksikon splitske moderne arhitekture, Darovan Tušek, 2018.)