Živim u Splitu i u O.Š. Pojišan sam u prvi razred osnovne škole krenuo 1959. godine. Dakle, bio sam dio prve generacije te škole. Istu su mi pohađala djeca, a nadam se i unuci/ke. Uz to sam radeći kao projektant postao i redovni profesor u trajnom zvanju studija arhitekture, osnovanog prije dvadeset godina u Splitu.   Osnovna škola Pojišan je bila predmet interesa, kako nas profesora, tako i svih studenata arhitekture. Autora Dinka Vesanovića, uz niz ostalih realizacija, ova zgrada je obilježila kao značajnog autora na čijem su radu generacije arhitekata učile kvalitetu programiranja i projektiranja osnovnih škola, kao i perfektnu izvedbu zanatskih detalja pri upotrebi materijala. Godinama su zagrebačkim studentima arhitekture na ljetnim ekskurzijama pokazivali tu školu, kao primjer kvalitete splitske arhitekture. Osam godina boravka u njoj  u mnogočemu me

Društvo arhitekata Dubrovnika potpisalo je prošle godine s Gradom Dubrovnikom Sporazum o suradnji, temeljem kojeg su Gradu pružali savjetodavne usluge i ponudili stručna mišljenja na temu Prostornog plana uređenja i Generalnog urbanističkog plana, čime su se predstavnici stručne javnosti po prvi aktivno uključili u sve procese prostornog planiranja – od pripreme odgovarajućih odluka o pokretanju postupka izrade izmjena i dopuna prostorno-planske dokumentacije za Gradsko vijeće, do vrlo uske suradnje sa stručnim izrađivačem i gradskim upravnim odjelima koji se bave prostorom. Božo Benić, predsjednik Društva arhitekata Dubroivnika, u razgovoru je prezentirao razvoj suradnje, te detektirao izazove s kojima se suočavaju strukovna udruženja.

U sumrak mandata i u sumrak ove teške 2020. godine, gradska vlast na odlasku nam plasira Masterplan kao u onoj staroj narodnoj, kao mrkvu i kao batinu.

Ovo je indikator stanja i načina izrade prostornih planova, koji su dvodimenzionalni u prikazivanju, a jednodimenzionalni u planiranju prostora te toliko zatrovani raznim privatnim interesima (često u sukobu s društvenim) i špekulantski političkim akrobacijama da njihovo donošenje postaje sinonim za slijednu devastaciju prostora. Upravo to, u kombinaciji s pravno i moralno već afirmiranim bespravnim građenjem, stvara naš vlastiti mikrokozmos strave.

U „Pučkom otvorenom učilištu, Split” (Zlatna vrata) započeo je ciklus javnih predavanja znanstvenog tima Povjerenstva za izradu plana upravljanja Dioklecijanovom palačom. Prvo od predavanja „Što je Dioklecijanova palača Splitu?- Povijesna jezgra i budući razvoj grada” mr.sc. Mirka Petrića i prof.dr.sc.Inge Tomić-Koludrović nadovezuje se na predavanje od prosinca prošle godine prof. Jan van der Borga o planovima upravljanja (i drugom) Venecije i Roterdama. Nakon ova dva predavanja moja vjera je poljuljana, a ako tako nastavi nakon još pet (koliko je planirano) mogla bi opasno napuknuti. Naime, ja (još) vjerujem u institut UNESCO-ve svjetske baštine. Predavanje mr.sc. Mirka Petrića bilo je nabijeno informacijama (sa sociološke pozicije) o stanju jezgre, trendovima, opasnostima, mogućnostima, prijedlozima… Kako je predavanje imalo formu uvodnoga u ciklus,a